Mala slatka Sara Key

Ona mu ivjek izazove neke ljepe emocije .Jednostavno dok je gledam kao da odputujem u neki drugi svjet.Svjet u kom postoji samo sreća, gdje nema mržnje,gdje nema boli, gdje nije važno ništa osim osmjeha, cvjeta ,sunca...Ma znate vi već na šta mislim.U zadnje vrjeme stalno se bavim mišlju da napravim nešto sa njenim likom,al nisam sigurna šta.Dal da probam neke male slike na kojim bi je naslikala vezom ili nešto neznam ni ja ,jel ima neko ideju.

Svim blogerima.

Super je ideja pa pogledajte i pridružite se na stranici Creactive

E ovo je moj video.

                      Ovo ljeto sam obilazila neka mjesta po prvi put (poslom)pa su nastale ove slike pa eto da ih podjelim sa vama.

SPOT ME ODUŠEVIO

.HEKLANJE ZA BARBIKE.

Neostvarena želja iz djetinjstva,da pravim haljinice za lutke eto ostvarila se sad.Nemam curicu al nekako sam došla do dvije barbike bile su u tešlom stanju čupave i gole,al kupanje, šišanje ,oblačenje i sad su sretne.Baš je ljepo biti djete i živjeti u svjetu mašte al možeš to i kad odrasteš jer valjda u svima nama čuči jedno djete koje bi još da se igra.

Malo se slikamo

Mislim naravno na ove dvije  cure.

Crveno i drveno

Nema me po pola godine na blog,a nekad sam tu non stop .Toliko je vruće da mi mozak štopa pa nemogu ništa više pisati nemam inspiracije,moram se resetovati.

Seckanje.

Još kao djete uvjek su me privlačili oni divni časopisi sa divnim slikama,i uvjek bi sjeckala slike koje mi se sviđaju ljepila u neku svesku ili ih jednostavno čuvala.Tad sam bila djete to je razumljivo al to me i sad drži ,jednostavno me nešto vuče da opet sjeckam novine,al valjda nisam jedina.Super izgovor mi je neka sveska sa ružnim koricama neka firma u pitanju,to sam inače već vidjela u cekeruše,pa sam te sjekane slike izljepila preko nje pa onda sve preljepila selotejpom,i onda mi je bilo lakše.Izgleda da je i moje reznje od neke koristi,al to nije kraj sjeckam i dalje,bože sačuvaj šta ja radim a još o tome pišem javno,pa hajde da imam 13 godina i nekako al ovako ,smješno ...al šta me briga zar čovjek netreba da radi stvari koje ga čine sretnim,a to su izgleda najčešće sitna zadovoljstva.

BOLJE DA ĆUTIM....

Po čitav dan sam u svojoj radnji pa onda tamo i nastaju moji radovi čak imam izložene neke ogrlice i minđuše,kontam možda neko naleti svide mu se i poželi ih za sebe.Ugledaju ih i kažu,jao šta je ovo slatko ,ja se zaletim pa kažem da to sam ja pravila to je ručni rad.A... vi ste pravili pa da slatke su,u prevodu -idem kod kineza oni imaju tih stvarčica i to nosi čitav grad vidjela sam,zašto bi ja sad imala neke koje nema niko,zašto bi ja bila drugačija ja hoću da sam ista-.Ko razumije svatiće šta sam htjela reći,al ko mi je kriv bolje da sam  držala jezik za zubima,a ko mi je kriv i što sam zaglavila  na ovom mjestu.Naravno čast izuzecima  koji moje perle nose ,jer oni su dru gačiji, oni su svoji, nisu isti.......

MINĐUŠE