Iako je proljeće još daleko ja ga sa ovom ogrlicom pozivam da dođe što prije.A još kad bi to proljeće bilo kao ono kojeg se sjećam iz djetinjstva.Baš se sve promjenilo,pa i proljeće.Kad se sjetim onog behara ,visibaba jagorčevine i ljubičica .Ja sam djete sa sela pa je toga bilo na pretek al ja ga nisam iskoristila dovoljno.Nisam dovoljno upila njihov miris,nisam se dovoljno naigrala s njima.Mogla sam napraviti više cvjetnih ogrlica i vjrnčića.A onds onaj svjež vazduh nije hladno ni previše toplo,one livade zelene koje te prosto mame.nisam se dovoljno istrčala po njima.Sad je sve to napušteno i usamljeno ,al ipak mislim da vjetrovi koji tu pušu pričaju o nekim dječijim uspomenama. Iizgleda da ništa u životu ne iskoristimo dovoljno.Uvjek nam ostane ono ,eh dasmo i što nismo....
![[Valid Atom 1.0]](valid-atom.png "Validate my Atom 1.0 feed")
7 коментара:
Kao da sam ja pisala tvoj post:)
Lep si poziv uputila proleću!
Pozdrav!:)
Hvala LJubinka,znam ja da nas ima dosta sa ovim uspomenama,pozdrav
baš odličan doziv proljeća i prizivanje uspomena :D baš je lijepa ogrlica
i ja sam počela heklati ogrlicu, nisam nikad do sad heklala perlice ali ide, uskoro nadams e i ja ću pokazati svoju prvu :d
wow prelijepo
I ogrlica ima tu neku nostalgicnu noti kakvu ima i ovaj predivan tekst! I ako nema vise tih livada, uvek mozemo naci neki novi momenat za srecu u prolecu. samo da nam dodje...
mislim da je priroda uvek tu negde za neke nove uspomene....i Sunce i osmesi i sve....samo treba da ih prigrlimo (da stvorimo tople uspomene za neke stare dane). Presladak post a tek ogrlica...medena!
ja sam dijete iz grada, ali moji su imali vikendicu na selu (baš u selu, ne u naselju sa vikendicama). dosta smo proveli ko djeca po livadama i šumi okolo, a tamo sam imala i drugarice pa pola raspusta one kod mene u gradu, a pola ja kod njih na selu. čuvala krave, kupila sijeno, okopavala krompir...joj sve sam ja to radila.
baš si me vratila u djetinjstvo :)
lijepa ogrlica :)
Постави коментар